12. ruj 2010.

Bez zastave

Na palubi
Mog' neshvaćenog broda
Mjesto je pronašla
Mahovina suha
Na njemu živi moja sloboda
I nešto od moga
Nestašnoga duha
Na njemu nema
Teškog sidra
Ni posade
Ali jedra ponosno se pune
Vjetrom pjesme
I mislima iz dosade
Ali nema ljudi
Da se dignu i pobune
Protiv prvaca
Kojim se kreće
I u koji gleda kraj
Izbrušenog pramca
Moje sreće
I moje nesreće
Zatvorene u kabini
Bez ključa i katanca
Poneki galeb
Potražio bi hranu
I našao
Samo vodu slanu
Ali ne iz plavog
Ljekovitog mora
Već iz moga
Vlastitog izvora
Ako nekada
Vidiš ovaj brod
Kako plovi po liniji
Koja sunce krade
Sjeti se da mahovina
Raste samo ondje
Gdje se puno sanja
I gdje ruke rade
Samo kad' se piše
Okreni se
I ne gledaj više.

Autor: Boris Marić

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.