Ljepota postojanja
Od samoga rođenja
Nudi nam spas
U obliku odstojanja
Da sačuva nas
Od samosažaljenja
Može boja kose
I očiju
Da se prilagođava
I nepovratno mjenja
Ali trk
Koji nosi našu kočiju
Nezaustavljivo nas pije
Uslijed trenja
Možeš zatezati bedra
Obraze, koje gravitacija vuče
Možeš na oko, postati vedra
Dok mračna
Bila si do juče
Možeš dočekati da postaneš pijesak
Zbog tog' u grudima stijenja
Jer naš talas
Udara i sada
Polako nas briše
Uslijed trenja
Nema sigurnih stvari
Ni Bog ne želi prorok biti
Svi dolaze
I odlaze
U svojoj prevari
Da im je negdje se sakriti
Ali sklonište je teško naći
Putujemo
I sve smo kraći
Jer takva smo stvorenja
Put ispred nas
Sve je uži
Uslijed trenja.
Autor: Boris Marić
