Nikad da ti kažem koliko imam da kažem.
O koliko toga imam da ti pričam.
Kako da objasnim gdje sam bio do sada.
Kako očima da ti obrve dignem.
Zašto spavaš pored mene,
Ti si ta koja zna da ćuti na predskazanja,
Da se pokrene.
I riječi suvišne na korist da okrene.
Baci me i voliću te zauvjek.
Budala sam koja ne umije da sanja o sreći,
Dozivajući sumorno pomračenje sunca,
Teško je tebi prići i slobodno reći,
Lakše je budali u mašti da bunca.
Autor: Mladen Popović
