21. sij 2010.

Kada mrak raširi krila

Kada mrak raširi krila
i upali na nebu zvezdane fenjere,
dovoljno je da si pored onoga koga voliš
pa da se uzburka uzavrela krv
i rasplinju želje...

Dovoljan je ohrabrujući osmeh,
dodir topline nežnih dlanova,
tada sve ima nekog smisla...
Tada je sve jasno...
Zašto putokaz obećanja
vodi čak do snova...

Jastuk postaje oaza sreće,
školjka u kojoj previru reči ljubavi,
nadahnutost budi čežnju
kao da svet pokreće...
Osvaja dušu i telo...
Magičnim osećanjima plavi
kao nestašni talasi koji hrle
usamljenoj obali...

Kada mrak raširi krila
i upali na nebu zvezdane fenjere,
dovoljno je da si pored onoga koga voliš,
da dopustiš....
Da pokreti slede misli smele...
Dovoljno je da se prepustiš enigmi...
Jer živeti znači...
slediti svog srca želje...


Autor: Snežana Šolkotović

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.