Razum je urlao: nemoguće!!!
Patuljastim srcem i
graškom volje pobijediti Nju,
koja poravnava račune i
stiže čak i odbjegle, vaskrsle
lešine četverodnevne...
Ali...
Disao sam i mislio:
dok ne odustanem,
biće tu...
Udisaj, hropac, izdisaj
u ritmu leta šišmiša
koji se ugnijezdio na tavanu
i hranio me mušicama
i ukradenom krvlju...
Kad sam se probudio, više nije bila ona.
Autor: Adi Jašarević
