Mirisna smokva
u polju bosiljka.
Stopalo moje golo
stasale stabljike lomi.
Trag mi vijuga kroz zeleni gaj.
Pružam ruku,
dugačku i tanku,
ka sočnom plodu od mleka i mesa.
Jednoroga ptica prhnu!
Proguta me vrtlog zrelog vetra.
Sovin zov i pesma petla.
Vrelo čelo
od modrog sna.
Ubice stoje nad mrtvim telom.
Svakom od njih ime znam.
Bled mesec i sunce belo.
Hrastovo telo
sekirom tuku.
Rasuti ptići po travi mile.
Vile ih rogate za krila vuku.
Spakovah pero
u pregaču od zvezda
i krenuh,
ne osvrćući se.
Autor: Nataša Miladinović