Ostaj mi zdrav, brate,
smion s istinom Krista
u srcu da ti, kao Sunce,
gori ljubavlju, i blista.
Znoj od noćnih mora
neka postane ti sveta krv:
sjeti se krune od trnja
kad bijaše raspet k'o strv.
To tvoje čelo se žari
i pali sve tvoje boli,
da imaš lijepe snove
jer Bog te ljubi i voli.
Sloboda, slatka kao šećer,
bijela je kao anđelov let;
a raj je gnijezdo od svjetla
u kojem spavati ćeš svet.
Autor: Domagoj Štic
