Ovo je pjesma grani bijelih ljiljana
ovo je slatka muzika obučena u plavo
ovo je razgovor očima kad ruka teško drhti.
Zašto da sanjamo zubima, zašto da idemo pravo?
Reci mi, voliš li vjetrove? Da li se plašiš smrti?
Toliko bih ti pitanja postavio cvijeću
jer ono zna za moje molitve krivoj noći
i za sve proklete oblake grozne kao amovi.
Da li su horovi prosjaka odraz đavolske moći?
Da li iz neba crvenog niču mermerni hramovi?
Znaš da bih volio kad bi znalo za sve moje strahove
i pričam ti svakoga dana o svojim crnim krilima
sa tobom bih, predivno cvijeće, letio zemljom na zmaju.
Gajiš li možda naslage šarenih persijskih ćilima?
Kakav je ukus badema u tvojem rodnom kraju?
Autor: Slobodan Ivanović
