Pokrij me nevoljo u hladu pustinje
gdje sve su istine na liku sreće.
Pokrij me sudbino u liku orlova
pogledaj nebo gdje kiša neće.
Izigraj radosti sve tajne stoljetne,
pa nismo umjeli živjet bez glasa,
izigraj ljubavi pljuskove proljetne,
gdje će nam duša, zavrtanj spasa.
Razvij me ponosu na koplje zastava
gdje vjetar miluje kosti na suncu,
razvij me rukama hladnim od glečera
što sporo klize prema vrhuncu.
Spasi me živote s litice prehladne
razvuci niti od zlatnog istoka.
spasi me bojazni od smrti nenadne,
život je izvor potoka bistroga.
Prekini samilost ne trpi poraze
u radost plača uskače nada,
prekini tu gdje miševi prolaze,
jer tu je nebo na rubu grada.
Autor: Slobodan Ivanović
