Ovo je muzika neba
ovo je muzika neba
ovo je muzika neba
sa kišom koja plače padaju naša nadanja
sa kišom, zlatnom kišom srebrnog ljudskog stradanja,
sa kišom po kojoj šetamo mokrih kosa i vilica
sa kišom, purpurnom kišom kamenih, plavih ulica
sa kišom, beskrajnim morem otrovne ljudske pohlepe
sa kišom, što koči naše prirodno tople pokrete
sa kišom, mokrim vodama, sudbinom naših srastanja
sa kišom, groznom kišom, nema ni snova ni maštanja
sa kišom umiru pajaci, sa kišom rađamo bogove,
sa kišom, prastarom kišom kopamo znojave robove,
sa kišom nismo sami, sa kišom nismo ni opasni
sa kišom kišom ljubavi kojoj tek nismo dorasli,
sa kišom iz krova i trave, sa kišom preko bregova,
sa kišom, sa kišom, kišom, kišom grâda i snjegova
sa kišom što ruši kolibe, sa kišom što gradi uvale
sa kišom od naših utvara samo su bure duvale
sa kišom idemo svuda, sa kišom možemo umrijeti
sa kišom što se od neba ne može nikada uzeti.
Volim te zlatna kišo, volim te više od muzike
volim te zlatna kišo, jer voliš moje urlike,
volim te zlatna kišo, ostani sa mnom u beskraju,
volim te zlatna kišo, sa tobom ožiljci prestaju,
volim te zlatna kišo, volim te više od krovova,
volim te zlatna kišo.
Volim te i tačka.
Autor: Slobodan Ivanović
