Napisaću ti pesmu jednom.
O, da, veruj, napisaću je.
Biće to pesma lična.
Tebi slična.
Biće to pesma jaka.
U sazvežđu tvog znaka.
Energična i drska.
I kao hrast, i kao trska.
A boleće, kao što samo istina zna.
Misliš da me nećeš naterati na to?
Ništa ti ne znaš.
Nemaš pojma o mom slanom moru.
Nisi ni svestan da ga isušujem imenom.
Da bar možeš da vidiš pustinju
Shvatio bi da je nastala posle jedne oaze...
Autor: Jelena Ličina