29. svi 2007.

Krstovdan

Uz musav prozor voza
tutnji Panonija.
Ustalasala tla,
vibracije šina
bačenih s neba.
Zime bez snega
klize niz štrik
i ruše štipaljke
na pod koji zveči.
Nemamo dna.

Nema snega
i suza nemamo.
Tek ponekad u grčevima
izađe im poneka sen.
A plakali bi
da nam je vremena
i da nije kloparanja,
i straha da nema.

Nismo toliko mali
koliko su velike ruke
koje nam strižu pramenje s glava
i motaju ga u vosak.

Posle bezuspešno
izvrćemo odstranjene džepove.
Slepoočnice nam mirišu i pupe.
Tek slutimo gorostasne moći
ruku koje su
krstile Boga
pred svitanja.

Autor: Nađa Milković

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.