Tvoje lice kao najfinije slikarsko platno
Moji prsti kao paleta najnežnijih boja
Laganim pokretima iscrtavam osećanja
Polako i nežno, ne želim da te probudim
Moje ruke ti govore više nego što bi reči mogle
Lice ti je glatko i sjajno, lepa si više nego ikad
Zatvaram oči i nastavljam da slikam
Sve što sam ikada želeo da ti kažem
Kapci ti podrhtavaju, probudila si se ali ipak žmuriš
Mesečina se topi na tvom licu i stapa se u najlepši osmeh
Prislanjam usne uz tvoje čelo, koža ti je meka i vruća
Spuštam dlan na tvoj obraz, tiho i pažljivo, žmurim
Noć se gasi, izlazi sunce, sviće
Bože, nisam verovao da može biti ovako lepo
Sunce obasjava tvoje lice, otvaraš oči i ustaješ
Odlaziš i ja te gledam, gledam svoje umetničko delo
Autor: Saša Mandić