Daleko, nedostižno, nepostojeće, izmišljeno mesto
Mesto gde jedno pored drugog stoje dva drveta
Deli ih samo jedan metar, deli ih samo jedan korak
Taj metar za njih je nedostižan, oni su previše odvojeni
Ta dva drveta se vole, žive zajedno, pate zajedno
Njihova ljubav je od početka nesrećna, okrutna
Setni pogledi i tužni uzdasi osvajaju moju dušu
Dve žalosne vrbe opravdavaju svoje ime, umiru
Uzalud se nadaju vetru koji će spojiti njihove grane
Svaki dan im se čini kao da su sve dalje i dalje, odvajaju se
Njihovo korenje leži u istoj zemlji ali ide na suprotnu stranu
Njihove se krošnje naginju jedna prema drugoj ali se ne dodiruju
Mrze ptice koje se na njihovim granama gnezde i vole
Željno čekaju dan kada će se zajedno osušiti i srušiti
Možda će se tada srušiti na isto mesto i zauvek ležati zajedno
Možda će se tada jos više odaljiti, možda i zauvek
Autor: Saša Mandić