Posramismo mjesec tada
I ove zvijezde što vrcaju gore,
Zasrami se i ti mlada
A još nigdje nema zore.
Mjesečina klizi niz ramena glatka,
Oči cakle kao da ih miju suze,
Ja ti sevdah pjevah a ti tako slatka
Samo reče: Arsuze, svu me vatra obuze.
Il' me ljubi il' me ubi'
Rekoh na te riječi tvoje,
Mjesec mi se poizgubi,
Zvjezdice i njihne boje.
Osmjeh tvoj mi lunu mijenja,
Tvoj mi dodir razum uze,
Gdje je bila hrpa stijenja
Sad su srce, toplina i suze.
Autor: Emir Bajrović
