Hartija na stolu kraj napuklog vrča
A iz njega slova razbojava voda.
Mastila mi treba povelika srča
I podloga tvrđa od ovoga poda.
Stalo je u tugi
Podosta ljepote
A kroz život dugi
Ima i grjehote.
Trebaš lud još biti
Zavoljeti kugu,
Hartiju presaviti,
Opjevati tugu.
Lampa može izdržati do zore
A pero bi moglo da se skrši,
Kada svjetlo prođe kroz prozore
Svugdje sija sem u duši.
Autor: Emir Bajrović
