19. lis 2010.

Stari refren

Ruke još i sad bjelinu stišću
Usne još gore klonulost prijeti
U umornom zagrljaju lako je umrijeti
Drhtaj strasti osto je u lišću.

Da sam broš međ tvojim grudima
Nježno bih te milovao
Da sam lastiš tvoj
Istopio bih se i spao.

Eh, što nisam bar nešto od toga
Da pijem nektar dok me ima
Da srećom ispunjen hvalim svog boga
I da se dičim međ ovim ljudima

Nema više tog vrelog ljeta
Jesen je moje najljepše doba
Boje me maze, sjećanja griju
Poneka ruža sezonska cvjeta.

A grane breze suzne i žute
Ne daju vjetru da lišće kruni
Dok sat otkucava svoje minute
Mene ispituju stari računi.

Laganu sjetu osjećam u duši
Mnogo tog nije u mojoj vlasti
Ostatak ljepote u meni se ruši
Ni traga više od one strasti.

Sve prođe brzo, sreća kratko traje
Ljepota svaka živi svoj tren
Teško se mladost sama spoznaje
Ostalo sjećanje na davni refren.

Ruke još i sad bjelinu stišću
Usne još gore klonulost prijeti
U umornom zagrljaju lako je umrijeti
Drhtaj strasti osto je u lišću.

Autor: Petar Vasić

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.