Prešao sam kilometre zemlje
U potrazi za istinom i željom
Zaključao sam vrata srca svog
Ostario sam sa svojom sjenom
Prevalio sam hiljadu mora
Ostavio vijek za sobom
A vjetar me je pratio i mrsio mi kosu
Dok ne pokleknuh nad vlastitim grobom
Oh, koliko je godina prošlo...
Svih tih lutanja putem sudbine
Noge su umorne,ne mogu dalje...
I tijelo želi tu da ostane.
Kako da odustanem sad na kraju
Dok spuštenog čela podižem ruku
I ne marim za tijelo,duh mi je slobodan
U zemlju sahranjujem gorčinu i muku...
Autor : Branislav Gašić