Za strah i iskupljenje.
Ako saznam da sutra doći neće
Posjetit ću našu skrivenu sliku
Plakati od tuge
Putem zaboravljene sreće
Pružiti srcu poslednju priliku
I zazvati ime
Što se rijetko sreće
Ako saznam da sutra doći neće
Javit ću se prijatelju
Upozoriti drage
Da večeras ne idu sami u postelju
Uživaju uz kukove nage
I prigrle potisnutu draž
Što svima se kreće
Ako saznam da sutra doći neće
Odvojit ću nebu veliki trenutak
Blistati pod njime kao zvijezda sama
I napisati još jednom uz omiljeni kutak
Pa neka se i ne pročita
Šta donosi tama
Potpisati se kao razlog
Zbog koga ostala si sama
To pokvareno smeće
Ako saznam da sutra doći neće
Pustit ću pjesmu što me nosi
Glasno
I sanjati kako plesali smo bosi
Strasno
Na plaži života
Uz mirisne svijeće
Ako saznam da sutra doći neće
Pustit ću na slobodu svu svoju psihozu
I poslednji put natočiti nektar
Slaviti Dionisa i božansku lozu
Maštati o tome
Kako je biti star
I neznanju oprostiti svome
Zaboraviti sav ljudski nemar
Sjesti i piti
Krunisati ludost i biti poslednji car
U oči staviti znalačke leće
Ako saznam da sutra doći neće
Pozvat ću majku
Tražiti pomilovanje
Otpjevati joj uspavanku
Kao što je ona meni malom
Sve čega se sjetim
A sjećam se sa žalom
Da mi nad glavom više tuga ne oblijeće
Ako saznam da sutra doći neće
Potrčat ću u prazninu
I ako ni tada ne pronađem smisao
Niti trag za vječnu istinu
Neka
Na kraju ipak nešto će da čeka
Sigurno je jedno
Kraj sve nesreće
Ako saznam da sutra doći neće.
Autor: Boris Marić
