Tamnica koju sam uzeo
na posljednjoj podjeli darova
odgovara mi dovoljnom mjerom užasa
Ona nema kao i obično
četiri mramorna zida
visoki strop niti pod uglačan
jednoličnim putem kužnih
Ona nema usko grlo svjetlosti
okrenuto strani zalaska
niti usiljen krik potisnut
u zaboravljeni tamni kut
Moja tamnica ima nebo
i zemlju
jednu nepremošćenu rijeku
i par ulica koje zalaze u geto
Ona ima trg uličnu pijacu blijeda lica
mnoštvo prosjaka i blistavu kapiju
pred prinčevim domom
Ona ima tribine pozorište
krematorij
misionare iz daleke zemlje božije
ljude vične lijepom govoru
samoubice
žučne prepirke pred javnom kuhinjom
na uzvisini grobove s pogledom
na trošna zdanja naslijeđa
sretan sam kada noću
u dopušteno vrijeme koračam
njenim obodom
vješto krijući prezreni osmjeh
Autor: Almir Kolar Kijevski