U ogledalima sijaju mjesečeve oči
zavedeni koraci otkidaju se sami
poljem drhti rijeka
tu ispod kamenih mostova te čekam.
Nastaniću tvoje srce
kad otvore se vrata beskraja
i zagrme pjesnikove riječi
tvojom dušom, tijelom vrelim.
O nemirima pričaće neke pjesme davne
snovi i nade sve ostaće u njima
na izvoru nove ljubavi i snage
rojiće se riječi tople, nježne, slatke.
Autor: Velibor Sikimić
