Pjesma je napisana u Zenici i u njoj su zastupljeni pojmovi, ličnosti i lokaliteti poznati uglavnom starim Zeničanima. Pojam "karabajićka" se odnosi na tadašnji popularni naziv loše rakije koja je točena u ondašnjim kafanama i radnici ili "raja" su je tako zvali po neuropsihijatru Karabajiću koji je liječio alkoholičare.
Silna se kiša od jutros
S Volovske glave slila
Kod Zukića pod prugom huče
Kočevi je ušće začepila.
Kadinica bome više nije za piće
Sve do Grudnog puna Mokušnica
Velike brige more Ekinoviće i cijelo Pišće
U Zacarini srušena vodenica.
Vrtlozi talasa drmaju Kanare
Pijačari časte rijetke kupce
Jaki momci zakačuju sa obale trupce
Brane Kameniti da čitav ostane.
Zabrinuti stoje i glavom vrte
Šta li se tek Jaliji sprema?
Maloumnog Husu na leđima prte
On samo puši i glasno pjeva.
Konobar Murat u hotelu Korzo
Nudi Kaknji kajganu za mezu
U svojoj pozi ispravio torzo
A Hećim popravlja novu protezu.
Murate, molim, od dvanaest jaja
Može, može, na usluzi, vazda,
Ali na oko, dovikuje Kaknjina raja
Nestalo, ima samo šest, oprosti, gazda.
Korzo najednom kao da proključa
Teatralno zovem piće sebi i Mićku
Krijem se ovdje od mogućeg ludila
Ne znajući da i Murat sipa karabajićku.
Autor: Petar Vasić
