13. pro 2008.

Rađanje

Menjam se.
Klijam iz utrobe moje crne majke.
Jedem zelene livade
i plešem.
Pevam drevne pesme mojih zlih otaca.
Vrištim u kovitlacu zrelog vetra.
Odlazim.
Tražim te.
Uz planine,
niz reke, na krilima brata mog,
divljeg mog, prozirnog konjica.
Zviždućem i žvaćem lovorov list;
da me po mirisnoj reči poznaš.
Čuješ li me?

Krećem kroz pustare,
gde stari isposnik gađa duše lutalice
i u večiti kavez ih baca.
Tražim te.
Skupljam kamen po kamen
i stavljam ih pod grudi.
Osećam kako jedan drugog pale.
Vatre mi se uz vrat penju.
Osećam te.
Spavaš mi na usni.
Plamena kosa ti se do moje butine spušta.

Gorimo
samo da bi se iz vatre ponovo rodili.


Autor: Nataša Miladinović

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.