Reče mi da je pjesnik
I to pravi, za uzor i ogled
A da ja nisam
I bi mi žao na prvi pogled
I dadoh mu ruke stisak
Pa krenuh da skitam
Onda potražih da šta o njemu
U učenim knjigama čitam.
Pa dođoh do kraja police
Gdje o veličinama veliki pišu
I zbog kojih djeca griju stolice
I bore se sa ocjenama.
Ali ne nađoh ništa o dotičnom
Pa pomislih da je to rano
Jer on je odskora među nama.
Onda uzeh tu njegovu zbirku
Podesih čula za poetiku
Čitajući tako, gle čuda,
Kao da šapom zvijer
Udari klavira dirke
Naiđoh na dio moje lirike
Iz nekih prošlih dana
Pa se još uvijek čudim
Zašto nas naivne
Zovu ludim
A njega pjesnikom.
Autor: Petar Vasić
