tamo dole ispod balkona
mrvljeni asfalt i grumenje magle
negde na obzorju krvare petlovi
iz kose ti izlaze smežurani patuljci
po prstima puze mirišljave trave
metal ore digitalne njive
za doručak smrznuti ugrizi
malo mesa mog i tvog
vrište nameštene kazaljke
igraš se moljcima iz ormana dok
miluješ obešene olinjale lutke
šarene zavese se spuštaju na lice
pene pobesnele kučke
gavranovi kidaju krila
nežno ti poturam mršave kosti
odlaziš...
Autor: Marko Koen