Zagrli me, dijete,
Jer duša ma boli;
I ne moraš bit moje:
Samo me voli!
Tvoja mladost, moja je čežnja
Jer moja je starost - nikom težnja.
I dok trčiš s vjetrom u kosi,
Sjeti se mene – starca,
Koji za tvoj jedan pogled prosi.
Slatko, ljupko dijete,
Bez imalo tuge i sjete,
Nit ne znaš što to znači nada
Jer tvoja je mladost kao limunada.
I samo gutljaj ako mi daš
Da to je nektar – ni ne znaš
Premlada da shvatiš što na sebi nosiš:
Najljepšu kožu što u starosti prosiš.
Tvoja nevina, sveta kap oka, je anđelova suza:
Ti si Bogu jedini vragolan drag, a meni muza.
Autor: Domagoj Štic
