Otrgla se na tren
tišini i zaboravu svakodnevice.
Doplovila mi krvotokom
iz daljine
zemlja moje čežnje.
Čujem je u prozračnoj magli.
Vidim
lipe šum
pev zrikavca
prsku oraha
A onda
sve opet je tišina,
kad sneg padne
po putevima,
krovovima
i po mojoj duši.
Autor: Neda Kovačević