Uzeli su žicu
I uvukli ti je u uho
Očima svojim ne vjeruješ
Koliko gluho može biti
Vrijeme ispunjeno zvukom
Mirno posmatraš pticu
Koja pjeva
O tvom urušavanju
I dok ti u glavi sijeva
Nešto nalik znanju
Što će te ubijediti da si svjestan
Iz zemlje će niknuti bezbroj razloga
Zbog kojih bi mogao shvatiti
Da si bolestan.
Autor: Boris Marić