Kad u jesen opadne svo lišće
na livadi kad požuti trava,
vidim staru kuću u daljini
tebe majko i oca dok spava.
Kraj kapije razgranata višnja,
sred dvorišta orah usamljeni
gledam sve to a u stvari vidim
stari život moj zaboravljeni.
A u zimu kada sneg napada,
sve što može u belo zavije,
svuda vidim tragove u snegu
i sve ono što drago mi je.
U dvorištu kraj gomile snega,
stare sanke ostavljene stoje,
gledam sve to a u stvari vidim
sretne dane iz mladosti moje
Autor: Rade Radeka
