Kada te čekam
Minute su kao godine slutnje
Tada skupljam sve rečeno
I iz pomutnje
Izlazi jasan razlog
Našeg postojanja
Razbijam izlog
U kome poziraju lutke
Sa fanatičnim pogledom
Na vezivanje
Neko posebno stanje
Poput besciljnog hoda
Kao voda
Koja u prazno teče
Takav te čekam
Svako veče
Da se nadoknadim
Da sve riječi
Iz srca izvadim
Na površinu
Jer ne želim
Da ostanu u meni
I uginu.
Autor: Boris Marić
