11. tra 2010.

Tajna

Ne prihvatam!
Ne dam
kormilo svoje sudbine
u tuđe ruke.
A bila je takva situacija,
priznajem!
Bolelo je.

"Oni":
Što da ne?
Ako se može, slatko je.

Shvatam,
ali ne opraštam.
To je moja intimna tajna,
nikome bitna.
Potrošili su je svi osim mene.

Ne dam ono
što mi niko više i ne traži.
Odavno nije aktuelno.
Osim za mene.
Ne dozvoljavam
prašini zaborava
da je ušuška
u spremište slučajeva
odloženih ad akta.

Zbog tebe i zbog mene.
Posebno zbog tebe.
Sigurna sam
da nismo zaslužili
svoje sudbine.
Iskreno,
možda donekle.

Prisećam se za oboje:
Urotili su se
svojevremeno
svim silama
da nas razdvoje.
Bez toga bi
jedva preživeli.
Gotovo da
ni vazduh ne bi udisali.

Bio je to imperativ!
Uništiti po svaku cenu
do u bescenje.
Što da ne, slatko je!
I bolelo je.

Samo ne mogu
da se prisetim
kako smo im se
tako lako prepustili?
Ta tajna,
nerazotkrivena,
još lebdi.


Autor: Marina Tot

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.