Dugo već osluškuje noć
pod kišnom košarom kapi krune
kost čeonu
nad njim je vjenac žive vode
vjenac planine
posmrtni vjenac krunisanja
pred licem brata svog
licem sestre
licima nas siročadi
Oči otvorene širom
simetrično držanje osmjeha
jezičke konture pravilne
zavidan monološki odlomak
shodno njegovoj navici
ranog ulaska u starost
Epsku okosnicu odlaže hrabro
pokidan svezom povjesti
presamićen nad riječnom modrinom
gasi žeđ izvjesnog
Nevješto krijući čita obične stvari
neobjavljenu elegiju Okovanog
Enkiduovu oporuku
metamorfozu nastranog klera
s gađenjem
odbacuje slobodu stiha
Uvijek iznova zatiče nas utonule
u krušnu retoriku Nove Akademije
u krilu tabora dok bezdušno tkamo
pamflet o sjenkama
On vjeruje u zemlju
njene znake podsmjeh
igu zavodnice koja oklijeva
Imao bi nam reći toliko toga
ustvari ništa
* * *
Suviše dugo je mrtav
ne primjećujem više
njegov ogoljeni kičmeni stub
u jugoistočnoj strani doma
Nemogavši izaći iz sebe
on nikada nije kretao
putem bogougodnih
Vrijeme je oticalo
preko otvorenog dlana u kamenu
Dugo već osluškuje noć
pod kišnom košarom kapi krune
kost čeonu
Autor: Almir Kolar Kijevski
