26. ožu 2010.

Autobuska stanica

Stajali smo pokraj puta.
Ja sam bila tu,
on je bio tu i niko više.

Stajali smo,
čekajući da naiđe
lokalni autobus,
u prigradskom naselju,
kraj blatnjavog puta,
čije je neravnine i ulegnuća
odsutno analizirao.

- Kako ih nije sramota,
ovo ne liči na put!

Smušeno sam tapkala
u mestu,
svesna dubine
vakuuma između nas.
Pokraj jedva
osvetljenog puta,
čija strimina
u međuvremenu
nestade u izmaglici.
Priroda je izmenila vidik.

Nekoliko hiljada
godina civilizacije
odredile su
dozvoljene
okvire vakuuma
namećući
distanciranost.

- Izvinite, gospođo,
da li znate
kada stiže ovaj autobus?

Ah! Sigurna sam da se pokvario.


Autor: Marina Tot

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.