Mašina je moj um,dok radi
Dok se zagrijava i dok se hladi
Vidiš kako radi mašina,vidiš kako radi...
Stojim na stijeni prkosa i gledam dole
Vidim obalu i jezero svoje slobode
Tiho ubijam dječaka u sebi
On se bori,jer ne shvata da u ovom svijetu mora umrijeti
Da bi ja preživio
Takav je svijet,takvi smo mi...
kao mašine...
Trljam prašinom lice i udišem vazduh
Teram samog sebe da plačem,ali suze ne teku
One više ne žale nikoga
Zašto je to tako? Zar i mi nismo ljudi?
Krivim sebe zbog toga,a znam da je svijet taj koji nas ovakvima stvori
Nas...
kao mašine...
Padam na koljena i počinjem da molim
Koga? Možda Boga? Postoji li? Dali je sa nama?
Jedino me on može čuti,vremena su pozna
A ja ipak gledam dole i strahujem
Šta ako je i on isti kao i mi?
Šta ako je i on...
kao mašina...
Autor : Branislav Gašić
