Zavešće te smijeh smionih djevojaka
U haljama bjelosnježnim
Zvonki odjeci njihovih osmjeha
Odvešće te do zapečaćenih dveri
Otvorićeš te dveri neiskazanom riječju
Naklonivši se dvorištu do same zemlje
Željezni zupčanici ce zaškripati
A ti ćeš tad zaći u gusti sumrak
Dvora satkanih od žada zelenih konja
Proćićeš kroz hodnike koji su zarasli u šiblje
Kročićeš po opiljcima obakrenog lišća
Tvoji koraci pod njima tupo će odzvanjati
U lišću ćes naći kutiju koja pjeva
I rasklopiti je na četiri strane svijeta
Tako ćeš osloboditi Plamenu Pticu
Iz tvrdih rešetki pepeljastog kaveza
A ona ce zakukati glasom koji
Naliči udaru kamena o površ činije
Ali same riječi neće izlaziti
A ti ćeš samo stajati
Sa otvorenom kutijom
Nijem I sam.
Autor: Dušan Krivokapić
