Umirao sam nekoliko puta
barem koliko me služi pamćenje
noću pred zoru u redovima
pred polazak na put pri šetnji ulicom
u snu
kao teški ranjenik kao gubavac kao izgnanik
utamničen bez jamčevine porote i sudca
bez saputnika slučajnih prolaznika bez ikoga
nestajao sam u stravi kolebanja izgubljen
pogledaj u ulice periferije sirotinjske četvrti smetljište metropole
tuda sam prolazio
pitaj moju braću
potom se vraćao da uzmem riječ o sitnim stvarima
o predanosti o peru nad hartijom o suludom stoljeću smijeha i smrti
o barbarima koji kucaju na vrata
mog iznajmljenog doma
o šarenilu putokaza uz stazu uspona svijesti
od bastiljske sjene do aveti Gwantanama
znam da je ovo stijenje i tama moj dom
i da mi pogled seže koliko ispružene ruke gladnog
i znam da je uzalud
jer ja sam ipak prodao dušu za par srebrenjaka
i kartu treće klase za wild west
ostalo mi je tijelo gola materija zemlje vatre i vode
a ono priznaćeš
ne vrijedi ništa
Autor: Almir Kolar Kijevski
