Nisi ti ni moje sidro,
A niti si moje jedro.
Nisi ni ponosni kormilar,
Što mojim životom brodi.
Za takvu važnu ulogu
Mora drugačiji netko
Da se pojavi, da se rodi.
Nisi ni svjetionik, ni lučonoša,
Niti pratilac na trnovitoj stazi,
Uvijek sam ja utirala put
Kojim je trebalo da se gazi.
Jedino si bio usputna stanica,
Trenutna luka spasa, otok u moru,
U životnim okršajima bez granica,
Dok mi se tijelo predavalo umoru.
Sad više ni to nisi, maska je pala,
I zašto mi se uporno vraćaš u život
Kada te zapravo uopće nisam zvala?
Autor: Danja Đokić
