7. kol 2009.

Moje dekade

Začeše me stavivši zrno u razoricu pod plugom
Rodi me mati u započetom svjetskom ratu drugom
Tako mi od postanka strah bijaše prvi drug
Život mi odmah pred nosom zatvarao vrata
Od kuće do škole put mi bio neoprezno dug
Tu prvu dekadu uništi mi tata
A njega slomiše zadruga i dug.

I poče moj život da niže dekade
U drugoj se s početka najavila glad
Bez školskog pribora u ritama i bos
Koračah životom pogrbljen i mlad
Kraj lampe u knjige zabadah svoj nos
Taj pečat imam na sebi i sad
Majka i sestre blažile mi glad.

U trećoj dekadi poželjeh mnogo
I dobih zauzvrat to što sam tražio
Savio sam svoje porodično gnijezdo
Znanje diplomama opravosnažio
I još ponešto stig'o što sam mog'o
Ta mi proteče ko nabujala voda
Dekada razvoja, rasta i provoda.

Sljedeće dekade padale su na me
K'o zrelo snoplje sa žitnih otkosa
Brige i tereti žuljale mi leđa
Izazova mnogo a pameti malo
Prorjeđivala se i sijedila kosa
Nosio me život a ja svoje breme
Mješavinu znoja, muke i ponosa.

Rat se opet vrati - ružna uspomena
Donese dekadu zla i gubilišta
Odnese zablude za sva vremena
Od onih uvjerenja ne ostade ništa
Vrijednosni sistemi pali na đubrišta
Sad po starom nosu pljušti opomena
Gdje si bio – nigdje, šta uradi - ništa.

Drage mi dekade pojeli su moljci
Bile su paučaste od niti za tkanje
Sada izgubljene mnogo su mi važne
Osjećam ih sa šumom u ušnoj školjci
Možda su me sustigle neke božije kazne
Kritike su došle sad na nova vrata:
Za sve promašaje ja sam krivac tata.


Autor: Petar Vasić

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.