Dan se vukao kraju
romor neba
pre no što se u noć svali
lagano umiranje boja
koje odnose dan ka sreći
Koliko sam se puta pitala
kako umaći
hoće li točak sudbine
bar jednom da stane
Bežanje u ludilo koje bi ostavilo
put ka nadi
Talas radosti zamro je u meni
Dok tražim svoju dušu
sve mi postaje kao bezbojna voda
u kojoj me hvata vrtoglavica
upala sam u vir života
Spopale me uspomene
na jedan život
koji me više nije vredan
Sve one beskorisne stvari
koje sam radila
na ovome svetu
počele su da me guše
Autor: Angelina Biljić Prodanović