Inspirisano pesmom ružin trn i...
Veselinu Dželetoviću
Veselinu Dželetoviću
Još dok je bio dečak mali
voleo je princezu iz bajke
u šali su ga princom zvali
a on je sanjao uvojke zlatne
I oči njene kao safir plavi
blistale su u njegovom umu
a on je maštao kao princ pravi
kad odraste da joj pokloni krunu
Vreme je brzo, godine prolete
mladić je još uvek voleo princezu svoju
kad jednoga dana na ulici srete
devojku lepu kao cvet u maju
Ali bila je to crna ruža
jedna u svetu takva postoji
ona poče ruke da mu pruža
svojim slatkim otrovom ga opoji
Potamne kosa lepe princeze
i oči plave postadoše crne
a umesto kraljevske lepeze
mladić prihvati ružino trnje
Nemajući snage da od tebe odem
zarobljen virom u matici rečnoj
ja ću kao slavuj na trnje naboden
bolno pevat’, ruži, o ljubavi večnoj
Autor: Milan Živanović