10. srp 2009.

Molitva

Uoči Spasovdana


U smiraju Spasovdana '98. ispratio sam dušu moje pokojne mati.
Držao sam je na rukama do odlaska po sveću.
Posle sedam dana kome progledala je.
Svi prisutni su videli da me je pratila pogledom.
Moja mati, kojoj sam neobuzdan toliko boli donosio.

Otac je te noći usnio čudan sam.
Plašljiv, kao i obično, mi je ispričao:
Mati je ustala tiho, bez glasa.
Neki ljudi su slikali po zidovima.
Ugledavši oca rekoše mu da se ne plaši, 
da majka nije umrla 
i da su oni Milanovi prijatelji.

Od tad se milujem sa zavesama na otvorenim prozorima.

Druge zime rodila mi se kćer.
Dar koji majci nikad nisam poklonio.
Nije čak ni saznala da će unuku dobiti.
Koliko malo poklanjamo onima koji nas najviše vole.

Bože!
Nauči nas da volimo.


Autor: Milan Živanović

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.