24. srp 2009.

Kad se dvije rijeke u oku dodirnu

Spremila sam šapate
Pod prozorima duše
Zajedno sa prvom
Odrezanom kovrdžom,
Uramila jutro koje se
Ogriješilo o svetost
Noćnih spavanja
U korist naših
Danonoćnih bdjenja.
Na zid objesila sliku
Tek vjenčanih sjenki
Iz prostora Univerzuma.
I sad ti pjevam prstima
A ti me slušaš srcem.

Naš krevet nema
Niti jednu stranicu.
Mi se naslanjamo
Na svoje bokove
Održavajući tijela
Sladostrašćima.
Ugrušak straha
Ne može blokirati
Kolanje ljubotoka.
Razlijevamo se i ledimo
Onako, po potrebi.
Netko uvijek mora
Sačuvati hladnu glavu
Dok se dopjevavamo
Razvezanim čulima.

Danas će prodavati
Lažna sunca po trgovima,
I osmijehe ispijenih duša
Rasipati nakon kremiranja.
Ulovimo zrnce razuma
Krajičkom oka, u letu.
Progutajmo knedlu u grlu,
Zalijmo sve dobrim uzdahom,
Pogostimo se damarima
Ispod nategnute kože
i raspustimo sve stege
Dodirujući se mislima,
Dok nas licemjeri
Nemilosrdno kljucaju i pljuju.

Ne može nijedna tamnica
Zatvoriti čistoću istine
Oboje smo glasali
Za iskrenost, nepobjedivu.
Reći ću ti koliko ti pripadam
Kad pogledaš u nebo
I pogledi naši se ukrste
U osmijehu sunca
U zenitu vriskom strasti
(kada me sretneš)


Autor: Danja Đokić

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.