U smrtnom hropcu
Sumnja je ispustila
Očajnički krik
Pozvala u pomoć
Povrjeđenu sujetu
I ostala bez odgovora.
Ti si krpao nebo
Zbog sinoćnjeg raspuknuća
Nakon proloma suza
Nabujale su ponornice
A ja sam izvirala
Iz pupka Svemira
Prelijevajući se u
Duginim bojama.
Oblikovao si me u luk
I napeo za samo
Svoja odstrjeljenja
Moja je Ahilova peta
Preselila u epicentar
Solarnog pleksusa,
Nakon trinaestog dana
Obilaska bojnog polja.
Sad u njoj borave leptiri
Bez prava na preobražaj.
Samokaznila sam se
Treperenjem pod kožom.
Kažem ti, naučila sam
Hodati paperjastim oblacima,
Povrijediti me može
Samo peta strana svijeta,
Ako se pozove na
Neke više ciljeve.
Kažeš mi kako je
Ugriz riječima otrovniji
Od ugriza zmije,
Kad zasikće od straha.
Podastrijet ću ti milijun
Dokaza o tome
Riječima
A ti nemoj pomisliti
Nipošto
Kako ti vraćam
Istom mjerom.
Autor: Danja Đokić
