30. lip 2009.

Zrno peska

Jauk bola kao pesma uzdizanja
satra moje telo,
ostatke života držim u rukama slabim
bojim se osuće se, kao pesak beli
oteće kao voda bistra.
Jauk tela bledi
misao u meni sledi.

Ostade u ruci zrno peska,
uhvatih ga čvrsto,
bol ne posusta;
dunu vetar sa severa
bolom zavi zrno peska
u rukama mojim
ostatke života držim u rukama slabim.
Posle vetra to beše samo
biser beli u rukama mojim.

Za mojim telom ne zaplakaše
Anđeli ga poneše
nemah nikog za to
do Anđela svog
do zrna peska u biseru belom
na dlanu zgrčenom.


Autor: Angelina Biljić Prodanović

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.