Mislim da bismo baš noćas
mogli otići daleko
jer nebo nikad nije poteklo ovako bistro
prosulo se po našim ramenima poput planinske rijeke
s božanskim pastrvama u svojim plićacima
slobodne od mreža gradske magle
Večeras ću te posjesti na prednje sjedište
Velikih kola
i ljubiti te dugo, dugo
prije nego što upalim zvjezdane motore
i odvezem nas tim širokim, crnim cestama
Mjesto radnje: svileno negdje
trgam listove iz Nebeske knjige računa
i na marginama svih zajeba i grandioznih djela
pišem milijun stihova o tvojim očima
jako patetičnih, dakako
kraj Južnog križa skrećemo lijevo uz papirni snijeg
a zavidne, drhtave zemaljske svijeće
nas bojažljivo ispraćaju
doviđenja
doviđenja
vratit ću vam ju sutra
znam da moram jebiga
znam da ćete čuvati sve njene probleme i komplekse
vi kurvinska velegradska svjetla
čuvat ćete njen nedostatak komunikacije s majkom
čuvat ćete državnu maturu
nasilje i drogu
ali večeras smo daleko
večeras
postojimo
jedino mi...
Autor: Vinko Drača
