28. stu 2008.

Pre svih buđenja

Sanjao sam te pre svih buđenja
i san taj vukao me kao nit
kroz sva lutanja lavirintima čuđenja.

Negde u izlomljenim hodnicima
samim sobom poražen.

U ludilu, sledio sam igru!

Mazeći prazninu praznim rukama,
ljubeći reč svojim usnama,
privikavao sam se na samoću.

Ponekad noću, u daljnjem uglu straha,
drhtao bih od zanosa i plača.

Nije bilo nikog sa svetom da me pomiri.

Slušao sam kako rastu zidovi
a nisam bivao manji.
Na čudan način rastao sam zajedno sa njima.

Tražeći sebe više sam gubio,
a nalazio malo ili ništa.

I kad se dan pretvorio u bezdan
i kad se noć pretvorila u nemoć

Sreo sam tebe!


Autor: Željko Medić Žac

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.