26. lis 2008.

Laži

Laži. Providna zrnca koja mi zabadaš u zenice.
Raduje li te krv sto ističe iz očnih duplji
slivajući se na srce sa grčem.
Vrisak podera utrobu i gađenje nadolazi.
To se žuč sada meša sa gamadima boli.
Parazit je izjedao organe one koja voli,
radi potvrde tvoje muškosti.
Nepca upotrebljena kao šejker za bljuvotine.
Kako sada zanemeti i poverovati i u šta?
Kako sada izvršiti operaciju nad dešenim,
da bi se omogućila ponovna dešavanja?
Takav hirurški zahvat je nemoguć,
niko normalan pristao na njega ne bi.
Kako li je human čin dozvoliti nekom da te pljune
pa onda polizati da se očistiš…
Gnusnost koja obrće stomake.
I kada poslednji put legnem sa tobom
i kada ti se posledjni put obratim nežnim glasom,
zar je potrebno biti poslednji
da bi zaista osetio moju toplinu?
A jednom kada poliješ vatru vodom,
ona možda može i ponovo buknuti,
ali kada raniš već ranjenu ženu,
teško da će dva puta na istom mestu krvariti.

Autor: Ana Anastasijević

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.