Svijetli snovi iz bajke,
budite noću začarani krug,
jer tišti me moje srce:
samoća u javi jedini mi drug.
Tvoje niti, lijepi sne,
plete, ćutim, divno biće:
možda vila u bijeloj halji
koja nadahnjuje moje žiće.
Sanjaj, osamljeno srce,
mirom kucaj, sretno budi,
i možda, kad probudim se,
i radost iz sna se zbudi.
Autor: Domagoj Štic
