Kiša rominja i tvoje oči plaču,
skamenjena ljepotice.
Tako lijepa, a tako sama:
nit' jedan šarmantni kavalir
rastopiti mramor ne može
da postaneš djeva
sa haljinom od svile.
Posudila si suze oblaka
u kojem plače Kupido,
jer strijela kojom gađa srce
ne može probit' kamene grudi;
a ja ti pišem pjesmu
da možda u njoj oživiš.
Autor: Domagoj Štic
