Poput zamišljenog filozofa
naslonio sam glavu na šaku
uprijevši lakat u bedro,
baš kao Rodinov Mislilac
i našao svoj smisao:
u njenom oku je ruža,
i u ruži, druga ruža;
I dok ljubim te oči,
u srcu mi igra sreća.
Autor: Domagoj Štic